Sudjelovanje u sportu bilo koje vrste iznimno je korisno za naše zdravlje, to je već općepoznata činjenica. Ali sudjelovanje u timskom sportu ima dodatnu korist za mladu osobu, a posebno muškarce i dječake. To je jedna od rijetkih prilika u modernom društvu gdje muškarac može biti dio „ekipe“ u nastojanju da ostvari neki fizički cilj.

Kao što su mnogi psiholozi već odavno potvrdili, „ekipa“ ili „banda“ je od prapovijesnih vremena bila temeljna društvena jedinica muškog roda. Skupine muškaraca zajedno su radile, išle u lov i u bitke, i većina onoga što obilježava osnovu muževnosti proizašlo je iz takve društvene dinamike.

Momčadski sportovi ostali su jedni od rijetkih takvih poveznica u modernom svijetu u kojem živimo. Pitanje je hoće li muškarac koji je lišen tog iskustva u mladosti ikad više u životu imati prilike sudjelovati u jednog takvom okruženju. Do nedavno, čak i oni koji su svojevoljno ili silom prilika bili lišeni tog iskustva, nadoknadili bi to tijekom služenja vojnog roka. No i to je ukinuto, osim ako netko želi biti profesionalni vojnik.

Naravno, još postoje poslovi, poput građevinarstva, gdje takav oblik društvene organizacije i funkcioniranja dolazi do izražaja. Činjenica je i to da sve manje mladih odabire takva zanimanja.

Koje su sve beneficije sudjelovanja u takvoj društvenoj dinamici?

Mi protiv njih. Muškarci imaju tendenciju da se grupiraju u skupine i osjećaju ponos pripadnosti određenoj skupini. Pripadnost sportskom timu ima iste korjene. Kad pripadate jednoj skupini, jednom timu, on vam daje osjećaj vlastite tradicije, vlastitih internih šala i vrijednosti koje ga razdvajaju od ostalih.

Natjecanje unutar i izvan tima. Svaki član sportskog tima nailazi na dva izvora motivacije za kompetitivnost, prvi je pobjeda nad protivničkim timom, a drugi je nastojanje da bude najbolji u svojem timu. On želi biti taj ključni faktor koji će donijeti prevagu i biti zaslužan za pobjedu svog tima. Istovremeno, dok se dva suigrača natječu u tome tko će biti glavni u svom timu, oni u konačnici znaju da moraju obuzdati međusobne tenzije radi dobroditi i uspjeha zajedničkog tima. Oni se tako uče srčanoj borbi ali istovremeno i međusobnom poštovanju i suradnji.

Suočavanje sa stvarnošću. Sjećam se kad se moj mlađi brat priključio lokalnom nogometnom klubu, on je bio uvjeren da će biti najbolji od svih i da mu nema premca. No, već na prvom ozbiljnom treningu pokazalo se ne samo da nije najbolji već da kaska i za klupskim prosjekom. To ga je toliko rastužilo da je zamalo zaplakao. No, to ga nije obeshrabrilo, došao je i na idući trening i na onaj poslije toga. S vremenom je shvatio gdje je njegovo mjesto u timskoj hijerarhiji te koje su njegove sportske vrijednosti. Uz pomoć trenera uspio je te vrijednosti kanalizirati i biti uspješan na poziciji koju je igrao. Nastavio je trenirati daljnjih dvije do tri godine dok nije izgubio interes za taj sport. Klinci često, a uistinu to vrijedi i za mnoge odrasle, imaju napuhano mišljenje o sebi, da su najbolji, najsnažniji. Suočavanje s kolektivom u kojem se objektivno mjeri nečija sposobnost obično spusti dijete na zemlju i tjera ga da prihvati uravnoteženu sliku o sebi, da shvati kako svoje nedostatke, tako i svoje sposobnosti.

Suradnja. Samim tim što se radi o timskom sportu, kako bi taj tim pobjedio, njegovi članovi moraju surađivati i stavljati interese tima ispred svojih interesa. Koliko puta smo na velikim natjecanjima vidjeli napadača koji ulazi u šesnaesterac i puca s ruba kaznenog prostora te promašuje gol ili puca direktno u vratara, dok je u tandemu imao suigrača kojem je samo trebao dodati i isti bi se našao sam ispred praznog gola. Uspjeh u životu ovisi o tome kako naučimo surađivati s drugima ljudima, a timski sport idealna je prilika za prakticirati tu suradnju.

Drugarstvo. Drugarstvo je poseban oblik energije i društvene dinamike. Znaš da imaš takav odnos s nekim kad se možeš našaliti na nečiji račun bez da se taj uvrijedi, te i sam prihvatiti kritiku na svoj račun. Osjećaj kad znaš da će netko uskočiti za tebe samo zato jer tebi treba pomoć. Taj osjećaj proizlazi iz odnosa zajedničke suradnje na svladavanju vanjskih faktora, bilo da se radi o svladavanju protivničkog tima ili zajedničkom riješavanju ozbiljnog poduhvata.

Zajedničke nedaće. Već spomenuto drugarstvo proizlazi iz trenutka kad s nekim dijelim zajednički cilj svladavanja neke nedaće, a naročito dolazi do izražaja kod situacija koje iziskuju fizičke napore. Istraživanja su pokazala da već samo fizičko vježbanje u skupini utječe na međusobno povezivanje sudionika, a čim intenzivnija bila vježba, veći je osjećaj povezanosti.

Osim pozitivnog učinka na sportske performanse i osjećaj pripadnosti, mlada osoba se uči i konceptu žrtvovanja za ostvarenje zajedničkog cilja, te ima priliku osjetiti fizički napor i istrenirati svoju izdržljivost i svladavanje nedaća i prepreka, te povrh toga osjetiti zadovoljstvo nakon postizanja uspjeha u svladavanju istih. Sve su to iskustva od vrhunskog značaja za daljnji život.

R