Iz godine u godinu ima sve manje brakova, a shodno tome i djece. No da bi uopće došlo do braka, dečko i cura moraju prvo postati par, početi izlaziti zajedno, iliti hodati jedno s drugim. Ono što su mnogi sociolozi na zapadu primjetili, muškarci i žene se sve više „druže zajedno“, a sve manje hodaju kao par.

Ne tako davno dečki su se uglavnom družili u muškom društvu, cure u ženskom, to je jednostavno bio nekakav ustaljen običaj, koji se s vremenom promijenio, i u tome nema ničeg lošeg, no loše je to što su mnogi ljubavnu vezu, odnosno hodanje s osobom suprotnog spola, zamijenili s druženjem s osobama suprotnog spola. U čemu je razlika?

Razlika je velika, ljudi se druže tako što skupno provode vrijeme radeći neke zajedničke aktivnosti, atmosfera je relativno opuštena i odnosi između muškaraca i žena ne prelaze razinu prijateljstva. Hodanje s nekim znači da su dvije osobe odlučile posvetiti jedno drugom vrijeme kako bi se međusobno intimnije upoznali i vidjeli jesu li dugoročno kompatibilni.

Više je faktora koji su pogodovali tome, no spomenimo samo one najbitnije.

1) Mladi ne žele obveze. Iz nekog razloga mladi ljudi današnjice bježe od obveze kao vrag od tamjana. Nesigurni su, ne znaju što bi htjeli od života, ne žele se obvezati nikome ni ničemu u strahu da ne pogriješe, nestabilni su i neuračunljivi, čovjek se ne može osloniti na njih. Taj fenomen uočljiv je i u drugim sferama društva, možda ponajviše na tržištu rada.

2) Internet je uništio naše društvene sposobnosti. Poruke, lajkovi, smajlići, bezvezni komentari slika i selfija, to je srž današnjeg društvenog života. Mada su nam društvene mreže omogućile da lakše ostajemo u kontaktu s ljudima koje poznajemo, one su nas ujedno ulijenile i otupile u ostvarivanju značajnijih ljudskih odnosa.

3) Feminizam. Žene više ni same ne znaju kakvog muškarca žele, što žele od njega, ni kako bi se on trebao ponašati. Malo bi htjele da su ravnopravne, a istovremeno da ih se drži na pijedestalu i dodvorava im se. Naš puk bi rekao „ne znaju bi li piškile ili kakile“. Muškarcima je toga dosta. 

4) Strah od odbijanja. Iako je ova osobina bila prisutna oduvijek kod nekih muškaraca, danas je njezina prisutnost eksponencijalno porasla. Većina današnjih muškaraca ne zna se nositi s odbijanjem i neuspjehom, te stoga radije odluče ne riskirati.

Iako nema ničeg lošeg u tome da se družimo sa ženama, to nije zamjena za hodanje s njima. Ljubavne veze su putokazi u traženju istinske ljubavi i osobe s kojom ćemo se jednog dana skrasiti, vjenčati i imati djecu. Kao što je brak odnos jedan na jedan, tako je i hodanje, odnosno biti u vezi sa ženom, priprema za takav uzajamni odnos.

Iako smo svi u početku uvjereni u suprotno, vjeruj mi, ništa ne možeš izgubiti ako ženu pitaš za izlazak, ništa. Pa, u čemu je onda problem? Ne znaš kako joj prići?

Kao prvo, moraš shvatiti da ona želi da ti prvi učiniš korak, da ti nju pitaš. Koliko god slušali priče o ženskoj emancipaciji, žene rijetko kad učine prvi korak. I vjeruj mi, njih je više strah nego nas, žene se boje samouvjerenih muškaraca, ali isto tako ih i žele. One se boje kakve će ispasti u našim očima.

Ona čeka tvoj prvi korak

Pitati je zapravo vrlo lako, ali olakšaj si to još malo više, stavi ju pred gotov čin, da ne može pobjeći, već ti mora dati odgovor. Nazovi ju ili ju pitaj kad se vidite, nikako to nemoj raditi preko poruka jer time odaješ dojam muškarca koji nema hrabrosti da ju izravno pita, te joj daješ mogućnost da te jednostavno ignorira.

I najvažnije od svega, pripremi se na odbijanje. Nije svaka žena zagrijana upravo za tebe, to je jednostavno tako. Ali kad budeš odbijen, nemoj da ti to sruši samopouzdanje. Svi bivaju odbijeni, a oni koji nisu nikad bili odbijeni ti najvjerojatnije ionako žive u celibatu. Ništa nisi izgubio ako te žena odbila, nisi ju imao prije, nećeš ju imati ni sad. Tvoj dobitak je taj što sad barem znaš da više ne moraš gubiti vrijeme na nju.

R