Gotovo svaka žena u sebi ima instinktivnu čežnju za ispoljavanjem majčinskih osjećaja, bila ona toga svjesna ili ne. Podjednako, velika većina njih svjesno ili nesvjesno želi postati majka, to je jednostavno neizostavna komponenta zdrave prirodne ženske psihologije.

Nažalost, već nekoliko desetljeća žene se uvjerava da je majčinstvo zapravo represivni alat patrijarhata, te da je majčinstvo skoro pa nepoželjno. Jer, emancipirane žene se školuju do četrdesete, moraju trčati za karijerom (ako karijerom smatramo biti voditeljica smjene u supermarketu), ne vežu se za jednog muškarca, a o djeci da ni ne pričamo, to su također represivni demoni koje je muškarac angažirao da ženu drže potlačenom i zaokupljenom.

No, unatoč svoj toj propagandi i psiho-socijalnom programiranju, žene i dalje imaju potrebu za iskazivanjem majčinskih osjećaja, čak i ako ne žele imati djecu. S obzirom da su djeca u umovima mnogih žena postala no-go zona, one se odlučuju za instant light verziju koja bi trebala zadovoljiti njihovu potrebu za ispoljavanjem majčinskih osjećaja, a to su psi i mačke, te tko zna kakve još druge beštije.

Da se razumijemo, svaka emocionalno zdrava osoba voli životinje, one su dio prirode i dio ljudske sfere življenja kao naši ljubimci. No to je to, one su naši ljubimci, i ništa više. Životinje nisu dio naše obitelji, niti su naša djeca, braća ni sestre. 

Kao što sam već rekao, nagon je teško iskorijeniti, ono što je upisano u naše gene već tisućama godina ne može se poništiti u dvije generacije društvenog programiranja. No društveni pritisak je jak i on je već zatrovao posljednjih nekoliko generacija. Mlada žena tada se suočava s dilemom kako pomiriti dvije suprotnosti, um koji joj govori da ne smije imati djecu i nagon koji ju potiče na to da zadovolji svoju potrebu za majčinstvom. Psi i mačke u čitavoj priči glume dječje surogate.

Prema feminističkom viđenju idealan muškarac je poput psa – poslušan, zna gdje mu je mjesto i ovisan je o svojoj gospodarici

No u kakvoj poziciji se tada nalazi muškarac koji bi trebao biti partner takvoj osobi? Ponajprije se mora zapitati što on zapravo želi od života. Ako želi živjeti realan, ispunjen život koji se temelji na obitelji, očito je da se namjerio na krivu osobu.

Nije posao svakog pojedinog muškarca da preodgaja već odraslu osobu niti da „ispravlja krivu Drinu“ pokušavajući izvesti nekoga na pravi put i vratiti mu, odnosno njoj, zdrave prirodne osjećaje. Čim više to bude pokušavao, samo će više nastradati i njegov um.

Činjenica je da u zamku društvenog pritiska koji stavlja imperativ na besmisleno trčanje za svim kratkoročnim ciljevima i hedonističkim užicima upadaju uglavnom mlade osobe, a s vremenom i godinama iskustva dobar dio njih uvidi svoje greške. No po pitanju majčinstva, tada je već kasno.

Bez obzira koji bili njeni razlozi i tobožnja opravdanja za neimanje djece, žena koja jednako cijeni, odnosno zapravo više cijeni štene od djeteta, te time obezvrjeđuje majčinstvo, nije vrijedna pažnje ozbiljnog muškarca. Čak i ako uzmemo u obzir pretpostavku da će se njeno razmišljanje promijeniti dolaskom u tridesete ili pak četrdesete godine života, to je već daleko prekasno da bi tada čovjek planirao obitelj, pogotovo ne obitelj s više djece.

Pravi muškarac, kao i prava žena, djecu i roditeljstvo smatraju najplemenitijim dijelom svog života, a život je doista prekratak da bismo trošili vrijeme na osobe koje nam nisu u stanju oplemeniti ga.

R