Neki poslovi su fizički teški, neki pak intelektualno zahtjevni, neki su pak krajnje odgovorni, dok su neki više ležerni ali opet korisni. U čitavoj šumi poslova nalazimo i one koje bismo slobodno mogli nazvati pseudoposlovima, izmišljenim radnim mjestima koja postoje iz nekih opskurnih razloga, bilo da se radi o uhljebljivanju podobnih kadrova, izvlačenju novca iz raznih društvenih fondova ili jednostavnom slučaju prodavanja magle.

Imaš li osjećaj da je ono što radiš najobičnije besmisleno sranje? Glupi poslovi neizbježno zaglupljuju i osobu koja taj posao obavlja, njezin potencijal trune u besmislu provođenja svakodnevnog radnog vremena u kojem se čovjek nimalo ne osjeća korisno ni svrsishodno.  Ovo je nekoliko karakteristika i znakova koji bi ti mogli ukazati na to da i tvoj posao možda spada u ovu kategoriju.

Radiš uredski posao. Većina pseudo poslova povezana je s ugodnim uredskim okruženjem, tamo se najlakše pretvarati da nešto pošteno radiš dok zapravo surfaš internetom, čitaš Facebook, gledaš Youtube ili PornHub.

Naziv radnog mjesta ti je ujedno impresivan koliko i opskuran. Strateški savjetnik kreativnog menadžmenta, Specijalist optimizacije ljudskih resursa ili bilo kakav naslov koji bi se mogao složiti nasumičnim odabirom ključnih riječi. Velika je mogućnost da radiš mnoštvo međusobno nepovezanih stvari koje najčešće nemaju zajedničku svrsishodnost.

Teško drugima objašnjavaš čime se zapravo baviš. Ne zbog toga što se radi o tehnički složenom poslu, nego zato što jednostavno i sam sebi teško objašnjavaš koji je smisao tvog posla.

Nisu ti potrebni veliko znanje niti sposobnosti. Studirao si, završio fakultet, našao posao za kojeg je bilo potrebno imati visoku stručnu spremu, da bi naposljetku mogao raditi taj posao i sa znanjem nekog tko je jedva završio srednju školu.

Duboko u sebi svjestan si da tvoj posao ne bi uopće trebao postojati. Poznanik koji se svojevremeno bavio internet marketingom objasnio mi je da se njegov posao uglavnom sastojao od toga kako prevariti Google da besplatno promovira web stranice, zatim bi ga nova verzija Google-ovog agoritma banirala, pa bi napravio novi račun i prilagodio se novom algoritmu, dok ne bi opet dobio ban. I tako stalno u krug. Čitava igra podsjeća me na metaforu u kojoj moraš iskopati rupe samo da bi ih tvoj kolega ponovno zatrpao.

Nepotrebna birokracija. Kad po čitave dane ispunjavaš formulare koji u nekoliko primjeraka sadržavaju iste podatke, koji se pak šalju susjednim službama iste agencije.

Prodaješ stvari za koje znaš da su beskorisne. Onaj osjećaj samogađenja kad moraš zvati nasumične brojeve iz imenika i nuditi im besplatan pregled „kod naših stručnjaka“  koji koriste kvazi tehnologiju nekog fensi poluizmišljenog naziva iz nekog izumrlog jezika (quantum, theta, ultima).

Imaš snažan osjećaj zatupljujuće dosade. Većinu radnog vremena se jednostavno dosađuješ. Dobar dio vremena provodiš na društvenim medijima, a ostatak se svodi na ispijanje kava i mlaćenje kutije cigareta tijekom radnog vremena. Ne znaš što bi sam sa sobom, a niti druge nije briga za tebe. Nakon nekog vremena dolaziš do spoznaje da baš i nisi neophodan na poslu, te si sve češće i odsutan s istog.

Današnje društvo rezultat je iznimno produktivnog industrijskog i gospodarskog sustava, te tehnološkog napretka. Kako poslovi postaju automatizirani, ručni rad zamijenjen strojnim, a dio poslova preseljen u druge zemlje ili pak u slučaju Hrvatske nestanak proizvodnih poduzeća kao takvih, očiti rezultat biva povećana nezaposlenost.

No osim povećane nezaposlenosti primjećujemo i značajan porast birokratskih poslova. Da se razumijemo, povećanje nepotrebne birokracije i parazitiranje na račun državnih jasli nisu simptomatični samo za Hrvatsku već i za čitavu Europu. Birokratske institucije između ostalog imaju vlastitu zadaću nalaziti opravdanja za svoje daljnje postojanje i povećanje vlastitog financiranja.

R